However long the night, the dawn will break

Zar je uopće potrebno objašnjavati?

Blog sam napravila u 4. mjesecu prošle godine, ali evo
mislim ću danas zatvoriti i to poglavlje u svom životu.
Bilo bi glupo reći da nemam više inspiracije, jer bi to bila
čista laž. Odlučila sam iskoristiti svoju kreativnost za druge
stvari... Imam puno želja, puno snova i ne želim da tako i
ostane. Želim ih pretvoriti u stvarnost. Mislim da to nije
sebično...
Ali vjerujem da ću se jednom vratiti. Znam da mnogi kažu isto to,
pa se ne vrate, ali i dalje ću čitati komentare, možda i vraćati,
s ovoga bloga, ako ih još bude. Još uvijek sam tu i uvijek ću biti =)
Jednostavno se ne mogu natjerati da pobrišem ovaj blog, jer je on
jednostavno dio mene, zapisi mojih misli kojih se jednostavno ne mogu
odreći. Budite uvjereni da ću jednom opet početi pisati.

So long and good night... by Dokic@

Nisam pisala post već čini mi se dulje od 2 mjeseca. Vjerojatno je očito da sam ja maher u razbijanju svog net-a. No, nisam ni znala o čemu bi pisala. Samo da znate da mi se komentari nisu učitavali tako da ih ni nisam mogla vratiti. Ne znam koliko vas još uopće piše blog, ali ja ću evo svoj nastaviti. Ako ga ikada prestanem pisati, objavit ću obavezno post. Kod mene ima mnogo novih stvari. Evo, mislim da sam se našla. Da, to zvuči malo zbunjeno, ali nadam se da shvaćate na što mislim. I naravno u vezi TW sage, pročitala sam sve dijelove. Nažalost, ne mogu opisati previše dojmove jer je to bilo ajmo reći davno, tako da se i ne sjećam točnih detalja. Uglavnom, Jacobov dio u Praskozorju mi je čak bolji i od samog SUMRAKA. Što je čak i mene iznenadilo. I definitivno mi je sada najdraži lik <3. On je meni stvarno poseban lik, najrealističiji. Na neki ga način shvaćam. Bella mi je čak ok, no kada se sjetim prve 3 knjige odmah mi se vrati mržnja xD.
Gotovo sam zaboravila...upoznala sam blogererice s ovih blogova:
Hayden Christensen i treehill11
Fkt ste mi super i neznam što bih bez vaših komentara, pogotovo onih smiješnih, i stvarno mi je drago kada i ja vas uspijem nasmijati =D.
---Izbjegavam temu škole.---
Nisam prije spomenula, ali potpuno sam opsjednuta glazbom. Ne mogu živjeti bez nje i mislim da je to jedna od najboljih stvari koje je debilni čovjek izmislio . Frendica mi se čudi kako to da već nisam oglušila od slušalica, ali ne marim. Koga briga ako ću čuti (ili već čujem) samo na lijevo uho LoL.



I još nešto...moram pohvaliti sve vaše blogove. Stvarno lijepo pišete i neznam što bih ja bez vas, ali primijetila sam da su mnogi dok me nije bilo pobrisali svoje blogove...nadam se da ćete jednom nastaviti pisati ^_^

ovo sam nešto pisala za zadaćnicu pa nsiam znala što da stavim pa evo....napokon novi post...
možda je glup, ali eto...deal with it... :P

Mislim da se mnogi ljudi danas, pogotovo mladi, skrivaju od svijeta, a ponajviše od samih sebe. Boje se biti svoji, boje se izraziti vlastito mišljenje, bolje se bolje upoznati, pa dopuštaju sami sebi da u njima živi stranac. Nažalost, to je sve posljedica današnjeg društva. Mladi se danas pokušavaju uklopiti u društvo, samo zato što im se sviđa to što vide, pa ponekad i zaborave na vlastita stajališta i razmišljanja. Iako bi trebali pomnije promotriti i upoznati to svoje buduće društvo i saznati je li uopće vrijedno biti prijatelj s nekim osobama, najčešće se dogodi upravo suprotno. Počnu se družiti s nekim samo zato što misle da je to 'cool' ili zbog sličnih nevažnih stvari. Mislim da je to samo traćenje vremena i oćenito vlastitog života. Mladi smo, 'slobodni', ali to neće vječno trajati. Trebamo iskoristiti ove dane najbolje što možemo, ujedno se i truditi pronaći prave prijatelje. No, tko su nam uopće pravi prijatelji?
Događa se i to da nekome vjerujemo, pa nas ta osoba iznevjeri, iako smo ju smatrali najboljim prijateljem/prijateljicom. Možda smo bili 'slijepci' u tim trenucima, nastojeći se 'uhvatiti' za nabližeg znanca, no možda je i bolje shvatiti tko će uvijek biti uz nas, a tko ne.
No, opet se ponavlja pitanje, tko su nam pravi ili najbolji prijatelji?
Prema mome mišljenju, najbolji prijatelj je netko na koga pomisliš i odmah ti izmami osmijeh na lice. Netko za koga znaš da će uvijek biti uz tebe, ne samo kao osoba koja te tješi kada si tužan, nego i netko tko će s tobom dijeliti sve one ludosti i šale koje će ti zauvijek ostati u sjećanju. Netko tko će ti dati da prepišeš domaću zadaću iz matematike ili tko se bez problema zajedno s tobom šali na vlastiti račun. To je najbolji prijatelj. Osoba koja zauzima posebno mjesto u tvome srcu, i to će mjesto zauvijek biti rezervirano samo za tu osobu. Zbog toga svega mislim da trebamo jako paziti kakvim ćemo se osobama okružiti u budućnosti. Smeta me, kao i mnoge, što mnogi ljudi imaju predrasude prema nekome samo zbog toga što je ta osoba drukčija od njih, možda samo po izgledu, a nisu se ni potrudili da ju bolje upoznaju. Zašto bi netko trebao biti loša osoba samo zato što se drugačije oblači od drugih?! Takve osobe su plitke i trebale bi dobro otvoriti oči prije nego što izjave mišljenje. Naravno, ponekad se netko jednostavno ne slaže s nekime, ali...svi smo stvoreni različiti, tako je bilo prije i tako će i ostati. Da su svi ljudi u svijetu isti, cijeli SVIJET ne bi imao smisla. Isto vrijedi i za glazbu i kako se ljudi dijele na neke grupice, baziraju će na tome tko što sluša.
Još samo par riječi o nama. Mi smo ovdje, na Zemlji, ali ničime gotovo ni ne pokazujemo da cijenimo prirodu ili bili što drugo. Trebamo cijeniti ove svoje dragocjene trenutke ovdje. Jer nitko nezna što je s druge strane. Kada bih željela opisati život, predočila bih si sliku cvijeta. Cvijet, u početku samo pupoljak, nezaštićen, čeka vrijeme da procvjeta, poput nas. Mi smo mladi, no kasnije ćemo postajati sve stariji i spoznati nove stvari. Kada napokon od onog malog pupoljka nastane predivan cvijet, to smo mi. Mi, koji smo već odrasli, koji smo se iz nezaštićenog pupoljka 'rascvjetali', otvorili oči i vidjeli svijet onakav kakav je zapravo. Samo, svačije oči vide drugačiju sliku.

Ovo nemojte smatrati nikakvim postom....
nisam mnogima vratila komentare. Sry ljudi, obećajem da
budem, a kasnije ću i pobrisati ovaj tu 'postek'.
Nemam inspiracije za nijedan post i pokušavam samu sebe
natjerati da napišem bar nešto ...što bi imalo ličilo na bilo
kakvi post ali jednostavno...
Uglavnom...
Nemojte mi više ostavljati komentare...osim ako ste prvi put na
mom blogu....(ostavite komentar u ovom
dolje postu) jer jednostavno mi je previše onda
komentara za vraćati...
pozzz svima...ah da i SRETNO VALENTINOVO
želim vam sreću u ljubavi XD

---------------------------------------------------------------------------------------------
(pišem novi post u starom postu XD)
17.02.2009. =)

There is this one girl...me

Evo, pišem post na svoj rođendan =)
Bilo je baš danas super...dobila sam balone
yey :) i svi su mi čestitali u šk hehe...
uglavnom...evo uspjela sam nekako doći i do doma...da ste me samo vidjeli u tramvaju..
snjegović s 2 balona :D...smrznula sam se i na svakoj se stanici molila da ne uđe hrpetina
ljudi, inaće...kako bi se tamo tiskala s balončekima XD
no eto...nisam imala neku ideju za post..hmm...
pa da kažem svim TW obožavateljima da ipak čitam Pomrčinu i iskreno sam malo
razočarana....
ali ne knjigom, nego u zadnje vrijeme zbog eng. knjiga
mi se hrv. prijevod čini totalno = pa mi je nekako
glupo prevedeno ali nema veze...i nekako pamtim Belline
glupave citate i sva mi je baš budalasta..a Edward mi nije trenutno ništa posebno...u prvom dijelu
mi je najbolji... mislim savršen je, ali mi trenutno nije toliko zanimljiv...a Jake...
predobar i zanimljiv lik, samo mi je nekako u Pomrčini...
pa citati su mi čudni, a kada to isto pročitam na eng. onda je
predobro Uglavnom....
u šk. mi je sada čisto ok...iako i nemam osjećaj da je to baš
moja škola i da tu pripadam...ali evo malo pomalo...
ipak je moja stara šk za mene posebna heh....
i da...eto pokušavam preživjeti svakodnevno...naći prijatelje i ... pokušavam naći samu sebe=)
odlučila sam staviti ovo, početak moje neke davne knjige, koju naravno
nisam dovršila...ali evo samo ulomak pa da vidite...



Noć je. Vani pada snijeg. Nježne pahuljice polako padaju i tope se na meni. Imam osjećaj kao da užarene krijesnice žare moju kožu, kada god me jedna dotakne, no ne marim. Bol nije jedna od pojava s kojima sam naučila živjeti. Koža mi je na dodir hladna, puno hladnija od snijega, no ipak… ne osjećam nikakvu studen. Snijeg je jedna od onih uobičajenih pojava…
No, ipak me nešto privlači, nešto me drži. Nešto me tjera da gledam u sve te pahulje, u snijeg, u tu bjelinu. Ne znam zašto, no volim bijelu boju. Možda mi se sviđaju sve te krhke pahulje, koje lepršaju oko mene, pa imam osjećaj da nisam sama. Možda mi se jednostavno sviđa ta hladnoća, koja me na neki način podsjeća na mene. A možda me snijeg toliko fascinira zbog toga što sam u toj hladnoći, u snijegu, u toj bjelini postala jedna od njih…bića noći.




recite što mislite...ovo sam pisala mislim u veljači prošle godine...
pozdravljam vas sve ^_^

i puno hvala jednoj od mojih naj blogerica...hvala zbog onog
posta =) i naravno tvojoj seki =] zbog čestitanja heh :D hvala vam na lijepim željama =)

mislila sam napisati smislen post...
ali evo, ako ništa u svijetu tako ionako nema
nekog posebnog smisla, zašto bi uopće moj
post trebao biti smislen? < moje filozofiranje

u prošlom postu sam napisala ima li itko od nas uopće dovoljne snage za
promjenu? i nastavit ću od te reč. dakle, svi se nadamo
da ćemo se uklopiti u društvo, naći prijatelje, osobe koje
nas razumiju i imati koliko-toliko normalni život itd. No, što je
s onima kojima to ne uspije? Što je s onima koji se ne slažu s većinom?
Mislim da nije u redu nekoga izdvojiti samo zato što možda
ima drukčije poglede na život ili nešto drugo od vas. Zapravo, to
uopće nije u redu, jer to samo vas čini lošom i sebičnom osobom. Ali, svi
smo različiti pa eto...
uglavnom...da ja malo upoznam vas blogere, probajte odgovoriti na par pitanja...
Imate li životnu želju možda...nešto što stvarno želite i čemu se nadate?
Što mislite općenito o životu?
Mnogim ljudima su sami oni uvijek prvi na mjestu...jesu li takvi ljudi sebični ili
je to realno?
i....hm, da razmislim...
Nešto najljepše što možemo napraviti za nekoga, npr. prijatelja, neznanca, bilo koga....?

eto pitanja...

a sada da još nešto napišem...
ako nađemo snage za promjenu, ako shvatimo tko smo, ne trebamo
se bojati to pokazati...trebamo biti svoji, jer to smo mi. Svatko od nas
je jedinstven i poseban na ovaj ili onaj način, tako da ne treba odustajati.
Trebamo tražiti, sve dok se ne nađemo...

--------------------------------------------------------------------------------------------------------
odvajam post, zato što sam gore pisala svoja razmišljanja, ovdje ću stavit funny TW pics:

ovo mi je bilo apsolutno: hahahahaha...ali zamislite se malo? što bi bilo kad bi bilo...

danas sam baš malo proučavala svoj blog...
u početku sam ga započela misleći da ću pisati u svojim razmišljanjima
i općenito pisati 'lijepe' postove. Iskreno se divim onima koji napišu post i
onda kada pročitaš te riječi osjećaš kao da se potpuno sve poklapa s tvojim
razmišljanjem, tjeskobom, sa gotovo svime. Zato što se ne boje napisati što
misle i zato što se žele izraziti. Divim se i onima koji ne mare što drugi misle o njima.
Divim se onima koji se usude biti svoji. Divim se osobama koje su drugima čudne,
samo zato što su drukčije od njih. Divim se onima koji se ne boje biti drukčiji.
I mislim da te osobe nisu čudne, već su hrabre i to je vrijedno divljenja.
Divim se općenito svemu drukčijem, jer je gotovo sve isto. Previše je
klonova u ovom svijetu, svi su isti i svi se boje biti iskreni...čak i sami sa sobom...
takvi ljudi su zapravo kukavice...
Iako ja nemam pravo na žalbu...ja sam također jedna od njih...

ima li itko od nas uopće dovoljne snage za promjenu?



dobila sam nedavno inspiraciju za pisanje...ali sam odustala. Na kraju sam ipak odlučila da ću pisati...pa što bude?

pozZzam vas sve ^_^
i drago mi je što imam ovaj blog...upoznala sam neke stvarno dobre osobe zahvaljujući ovom blogu :)

nemogu vjerovati da su praznici tako brzo prošli...
prebrzo...
žao mi je što nisam provela vrijeme više s prijateljima (bila sam
prezauzeta spavanjem XD)...znam da ću ih sada kada
opet počne škola rijetko viđati ali eto...tako je to...
danas sam bila vani...gledala u sav taj snijeg...danas sam prvi put uopće dotaknula
snijeg u ovoj godini vjerovali ili ne...i sjećam se kako sam se još prošle godine
grudala s drugima i ludirala... nekako je baš čudno započela ova 2009. godina...
no da...tko sam uopće ja da se žalim?



već dugo nisam stavila nikakvu pjesmu, pa evo jedna koja mi se svidjela:

I AM A WOLF

I am a wolf,
running through the trees.
Following the scents,
on the midnight breeze.

I am a wolf,
howling beneath a silver moon.
Hoping that my loyal pack,
will answer back quite soon.

I am a wolf,
standing with my beautiful mate.
We must stand strong and brave,
and face any challenges we meet.

I am a wolf,
Hunting with my pack.
With the young and the old wolves waiting,
for meat to be brought back.

I am a wolf,
and I must kill to survive.
But isn't that something we all must do,
in order to stay alive?

I am a wolf,
withstanding man's fear and hate.
But many have come to love wolves,
and for us that's quite a treat.

I am a wolf,
wild, fierce and free.
Living in forests and mountains,
stretching as far as the eye can see.

I am a wolf,
I'd never want to be anything more.
And I hope that even after I'm gone,
there will be wolves forevermore.



kao što svi znate da ja patim od teškog slučaja takozvane lijenosti, a neke zanima moje mišljenje o filmu TW, evo ja neću ništa pisati, jer bi toga bilo previše. Umjesto toga ovo je link od bloga jedne od mojih najboljih frendica Phoenix Bad Dreams , a naša se mišljenja potpuno poklapaju, a ona je u naletu inspiracije puno toga napisala, pa ako vam se da čitati pročitajte ako već niste. Slažem se sa potpuno svime što je napisala, ali jedina iznimka je da mi je Robert ok u toj ulozi, ne toliko 'odvratan' koliko njoj (meni je malo manje XD) heh...i još da spomenem 2 scene...dopada mi se onaj dio, iako je vrlo, vrlo kratak, gdje Bella sanja Edwarda...tu mi on izgleda totalno...vamp =) i smiješna scena mi je ona gdje Bella leži u krevetu, a njezina mama je u sobi, pa se on pravi da spava. Ako pogledate bolje, primijetit ćete da izgleda kao da mu je netko slomio kralježnicu, tj. kao beskralježnjak A.K.A. ameba...

(žao mi je ako nemam baš trenutno ideja za postove, slobodno bilo što pitajte u komentima...u vezi TW-a, vampova, likova, bilo što...)

Ovako, ja sam užasno LIJENA, tj. inače
prelijena da napišem novi post...neznam kako
sam uopće došla na ideju da ovo pišem...
samo da se ZNA, pogledala sam SUMRAK...i neću
sada ništa komentirati nego sam odlučila napisati 10
glupavih i crazy pitanja na koja vas lijepo molim da odgovorite
u komentarima :) a nakon toga ću ili napisati novi post ili u ovom istom
prokomentirati film....



1. Kako zamišljaš savršenog vampa? (bez obzira na Edwarda Cullena, nego po svom ukusu)
2. Na kojoj si strani? Vampova ili vukodlaka i zašto? (bez obzira na knjigu, nego inače) - btw, većina ljudi je za vampire, ali kada malo promislite, uvijek su vukodlaci ti koje prikazuju u filmovima gore od vampova
3. Zašto Edward Cullen toliko privlači pažnju svih čitatelja/gledatelja? (i sama znam da je ovo glupo pitanje XD)
4. Sviđa li ti se Bella kao lik u knjizi, a što misliš o glumici?
5. Na koji način biste ubili/mučili Bellu?
6.Kada bi se Edward stvorio pred tobom, ti bi....
7. Biraj i objasni =) :
Jasper - Emmet
Tyler - Eric
James - Edward
Jacob - Mike
(ovdje ne govorim o likovima i njihovim osobnostima tj. o knjizi, već o izgledu onih glumaca)
8. Što te nervira kod našeg savršenog Edwarda u knjizi općenito? dakle, ne kod glumca... (pokušajmo naći i neke mane u perfekcionizmu)
9. Što misliš o Rosalie kao liku u knjizi?
10. ovo nije pitanje već molba...preporučite mi neke knjige i fimove slične Sumraku (vampovi, vukodlaci itd.)

eto...to bi bilo to....
i bonus pitanje, pa neka odg onaj tko želi:
Što mislite o Jacobu B.?

gotovo je...
zadnji dan polugodišta...ok ako ne brojim to da
moram ići još u pon da vidim rezultate tj. ocjene ili kaj već...
ali službeno 3 tjedna odmaram oči: buahahaha
u biti, danas su se svi u šk slikali kao da se više nikada nećemo
vidjeti heheh ali bilo je fora...
hm...da vidimo da li mi se što čudno dogodilo ovaj tjedan??
- profa me iz jednog predmeta prozvala pa zaboravila da me prozvala tako
da na kraju nisam odgovarala, a zaključna ocjena = me happy
- iz matke me profa izbacila na punih 6, 7 min van iz razr jer sam PREGLASNO ponavljala
bio...
- 2 puta sam umrla pod satom od dosade....
- obojala sam cijelu str bilj iz hrv u žuto i to markerom yey...

eto, to su vam zanimljivi događaji haha XD
ma ne...bilo je fkt puno gluposti, zezancije blabla samo sam ja prelijena da to sve pišem
a i ovo mi se činilo zanimljivije (da baš...)



umorna sam i happy zbog kraja...ah život je ponekad fkt lijep...da, da pa naravno da je



inaće...evo veselim se 'zasluženom' odmoru i ljenčarenju...i druženju sa 'starim' frendovima...
eto...i da...sad NAPOKON imam više vremena za blog...i malo sam se odlijenila...
pa vidite i da malo više pišem

ah...danas sam prošla pored Algoritma...jedva me frendica spriječila da ne skočim unutra i slinim nad svim
tim fooooora books...ah to je moj mali Raj...
u biti...

u vezi TW-a...nadam se da će film nadvisiti moja očekivanja...jer ja puno i ne očekujem, kada mi svi
kažu ili "Ono, film je ok" < s tonom (um...napisanim tonom?heh u biti to tak napišu)
kao da su jučer umrli ili kažu da je ono bzvz ili da je ok, ali neznam blabla...
ah neznam...ali knjige su gotovo UVIJEK bolje nego filmovi...

nemam više ništa za pisati ili se trenutno ničega nemogu sjetiti ili sam prelijena da pišem još...
u svakom slučaju... pa-pa

napokon da i ja nađem vremena za novi post... (pišem u biti
da znate da sam živa i to...eto sad znate u prvoj rečenici al opet...)
trenutno slušam neke prilično bolesne pjesme (vjerujte mi bolesne su)
a dosadno mi je....hoću se s nekim dopat a nema nikoga...
u biti moj life je fkt boring...
i fkt ponekad poželim da svi začepe s tom školom!!!



želim imati bar malo mira....
...........................................
e da ajme tek sam nedavno skužila da mi je
EMILY THE STRANGE fora heh (mislim znala sam to i
prije ali nisam obraćala baš neku pažnju na to..ssg ... umjesto lol XD)



e da i moja zadnja riječ za ovaj post je...
zujim....

ajde babye (očito ipak nije bila zadnja riječ...a u biti...nemam inspiracije što znači da blog
tone polako prema cilju > brisanje ili više ne pisanje postova)

evo i mene...napokon...
i to prilično kasno ali eto...
ajme da evo malo se dosađujem,,,,
stvarno neznam o čemu da pišem!!!
u biti evo jedna fotka koju sam
ja slikala...na slici je moja frendica, heh mislim
njezine noge lol
btw, slika je ovak 'slučajno' ispala...mislim nisam mijenjala svijetlost tako da...
samo sam dodala tekst...




a meni je fora...ajme vjerojatno je očito da sam očajna u vezi ovoga s pisanjem
jer stvarno neznam, nemam nikakvu ideju za pisanje a eto...

u biti...ima tko od vas face...msn???
a eto samo da znam....

aha...skoro zabravila...
JEDVA ČEKAM PRAZNIKE!!!
i lijepo provedite blagdane...
u biti vjerojatno ću još pisati o tome...
eh da...htjela bih ići na klizanje...ah, valjda će ova kiša
prestati...
evo opet vas sve pozZzam...

Još jednom sory svima kojima
nisam odg na komente...
imam hrpu testova i nemam baš vremena i
uz to sve sam i postala lijena (yey )
evo sad ću ići svima odg na komentare....
kod mene nema ništa novo...ah da...osim toga
da mi se život evo upotrijebit ću metaforu "skotrljao niz padinu".
ajme...u biti...
jučer sam bila very sad, pa very happy = a danas je rezultat toga da
sam umorna i dobre volje LOL
ajme...ja fkt neznam što pišem...pa ću prestati...
u biti...razmišljala sam o svom blogu i da li da ga nastavim pisati...
a kad nemam o čemu...ali eto valjda je o samo ona 'kratkotrajna lijenost'...
bar se tako nadam...ali evo
neznam o čemu da inaće pišem... (btw baš sam se dobro sjetila naslova posta )

pozZzam vas sve....



P.S. postavite mi par pitanja...da imam šta pisat (dodat ću odg ak ima pitanja u ovaj isti post)

hvala na komentarima...
svaki put ih je sve više!!!
i ako vas nešto zanima a da nisam navela u vezi sebe
slobodno pitajte...(al da nije preglupo pitanje)
umorna sam kao i uvijek i odlučila sam da u ovom postu
neću ništa posebno pisat, ali ću staviti par pjesama (ok malo više od par heh )
evo pa kome se sluša...
a kome se ne sviđaju pjesme nemoraju slušati

-samo da se zna da sam naslov posta, evo nisam sigurna postoji li ta izreka, vjerojatno da,
ali evo ja sam je se u biti sama dosjetila...

Nadam se da među vama nema nikakvih luđaka, tako da ću napisati nešto o sebi XD:
kao da će vam puni pomoći kaj volim i nevolim i da jeste luđak LOL =)



Ok hm...pa o čemu da uopće pišem?
Evo dakle do sada najzanimljivija tema...
JA....

Dakle, ja sam jedno zbunjeno dijete...
...koje je rođeno 3 dana iza Valentinova (pa vi računajte XD) i ide u 1.razr. gim
...koje živi u Zg-u
...koje obožava spavati i ljenčariti =)
...koje voli misliti o sebi kao o kreativnom zbunjenom
djetetu
...koje obožava crtati i pisati (i to knjige kojima se svi dive
:D, ali ih nikada ne završim...)
...koje voli čitati, pogotovo zanimljive knjige: TW, R.L.
Stineove knjige, Ghostgirl...
...koje obožava mistične stvari, vampove i... ma znate na
što mislim
...koje zna biti užasno tvrdoglavo, ali takva sam kakva sam
:P :P :P
...koje se obožava smijati, ali je i užasno osjećajno
...koje obožava životinje, pogotovo vukove i divlje mačke i ne voli kada je netko
zloban prema malim swatkim bićima =)
...koje mrzi nepravdu i zlobne ljude
...koje obožava plavu i crnu boju
...koje voli čitati mange, slušati glazbu – sve što je dobro i u čemu mogu uživati,
a pogotovo kada se mogu naći u nekoj pjesmi, i volim maštariti (LOL )
...koje voli kada sačuva bar jednu kockicu čokolade za svoju frendicu
...koje voli sarkazam svoje druge frendice (heh )
...koje voli ponekad filozofirati u komentarima (kao što su neki već primijetili)
...koje ne voli osobe koje su zlobne prema drugim osobama
...koje nastoji što bolje shvatiti druge i razumjeti ih (ponekad mi i uspije...wee)
...koje je posebno na svoj način, dosadno, ludo, happy , osjećajno , ljuto,
plačljivo, ne toliko savršeno koliko bi drugi htjeli, ponekad neshvaćeno
, šaljivo, ponekad zaljubljeno , tvrdoglavo , živi u svom svijetu ,
koje bi željelo da malo manje mari za tuđa mišljenja , od velike
pomoći i sve ono od čega se općenito svijet sastoji ...
...eto...to sam vam JA

ajme...pa jeli to moguće???
ajme stvarno HVALA HVALA HVALA
i to jako PUNO PUNO
svima koji mi ostavljaju komentiće...
baš sam ih brzo dosta skupila...
ovo mi je bilo sad i nekako
me podsjeća rečenica na vampove...



evo nekoliko slikica, na kojima su mi (donekle) ispali najbolje, pokušala sam naći
ne bljakave fotke (recite ako je moj pokušaj uspio )

Kirsten Stewart - Bella






-ove žute oke su fkt , al ostalo je ockey

Robert Pattison - Edward






- LOL ovdje izgleda ko da će nekog ubiti, heh (to mi nije lijepo, al sam bzvz stavila)


-ovdje mi je stvarno swadak


Taylor Lautner - Jacob










-ovdje mi je preswadak

evo i još nešto i please glasajte.

vrijeme za novi post...
ajme, osjećam se premoreno...
znate li kako je imati 8 sati u šk svaki utorak?!
e pa, isprobajte, pa ćete znati kako se ja osjećam...
ah, eto, napola spavam dok pišem post...

ovaj post ću natrpat slikama, jer trenutno nemam baš
o čemu posebno pisati, a vi mi recite kako vam se slike
sviđaju i koja vam je naj =) (većinom wolf slike)

























svidjelo mi se ovo:


The Pair

Running Pair
He and she
Coats of white
They live to be
A matched set
Mates for life
Across frozen creeks
And fields of white
They fear no creature
Great or small
Side by side
They defeat them all
Love and devotion
Bonded together
in this life or the next
Always forever
Not just bodies
But hearts mated too
A pair of White Wolves
Me...........and you

Robert Ellis


Amber Eyes

With amber eyes
he watches.
Over his pack,
his family.
Strong together
as they hunt
for survival.

With angry eyes
he sees.
Fences across land,
men with guns,
and a thrill.
He only kills
to survive.

With sad eyes
he looks.
At sharp traps,
the soft furs
of his pups.
They didn't run
to survive.

So he asks,
why did he
survive?
Rebecca Dupuis
he watches.
Over his pack,
his family.
Strong together
as they hunt
for survival.

With angry eyes
he sees.
Fences across land,
men with guns,
and a thrill.
He only kills
to survive.

With sad eyes
he looks.
At sharp traps,
the soft furs
of his pups.
They didn't run
to survive.

So he asks,
why did he
survive?

Rebecca Dupuis


- pjesme su mi baš lijepe, ali druga mi je pomalo tužna....
- eto, to je sve za sada... sve vas
pozZzam

---novi post---


žao mi je, nisam u fazi inspiracije...
ali evo...
napisat ću malo o tome kako je u mojoj novoj školi...
iskreno, očekivala sam da će biti teže...
ali nije mi toliko teško...ne želim sad zvučati glupo i reći
da nije teško...normalno da je...
ali nije toliko...
iskreno, srednja škola...svi kažu da je to veliki korak
u životu...čudno...meni i nije bio...
mislim da je sve došlo pomalo prebrzo...
pomalo me zaskočilo to sve...ali neznam...nije mi bilo toliko teško...
bar ne s gradivom...ali znam da je tek početak i da će biti sve teže...
ali ništa ne možemo, zar ne? važno je samo da se prilagodimo...
eh, da...znate ono kada dođete u razred po prvi put i onda se poželite
ustrijeliti nasred mjesta? ili odete doma plačući...
mislim da je tako kod većine nas...bar je i bilo kod mene...
ali shvatila sam da je moj novi razred dobar...svi su mi simpatični (više-manje)
i dobro se trenutno slažemo...drago mi je što sam u tom razredu...
ali danas sam srela neke svoje prijatelje iz bivšeg razreda...i svoju najbolju prijateljicu...
i prošla sam pored svoje škole...i stala sam ispred te iste svoje stare škole...
i pogledala sam u one puste hodnike...i pomislila kako je sve isto, a opet toliko
drukčije...
neznam...sve češće (a mislim da bi trebalo biti sve rjeđe) se sjetim svog starog razreda
i svoje stare škole...i pomislim da sam tamo...
ili kada netko nešto napravi ili nešto kaže sjetim se nekih osoba i mislim što bi on ili ona rekao na to...
ili profesori...da, da...čak se i njih sjetim...
svi kažu da bismo sad trebali naći one 'prave' prijatelje...znate, oni koji vam ostanu za cijeli život
vjerojatno?
a neznam...nemam osjećaj da je tako...mislim kako se s nekim mogu više vezati koga ću znati 4god,
nego od onoga koja znam u biti skoro cijeli dosadašnji život...od kada smo bili klinci
pa sve do ludih pubertetlija...
...imam osjećaj da se ljudi ne želi vezati...mislim nisu toliko otvoreni kao što je bilo tamo...
...ali opet...tek smo se upoznali...
...imamo još gotovo pune 4 god za to....

evo, ovaj put sam objavila novi post
brže nego inače...




hm...iskreno nisam bila sigurna
o čemu da pišem u ovom postu, ali sam
se na kraju ipak odlučila za naravno
jednu od najpoznatijih i najpopularnijih
(i najboljih) knjiga: SUMRAK, tj. TWILIGHT
od Stephenie Meyer.
prvo da uopće kažem svoje mišljenje o tome...



Ovako, inače volim čitati o vampirima, vukodlacima...
u biti misterioznim stvarima...tako da me knjiga odmah
privukla (poput magneta , heh )...i jednostavno
me oduševila...zatim sam ju preporučila svojim frendicama
koje su danas također veliki fanovi knjige...
i onda...neznam...pročitala sam 2. nastavak....i onda...
svakodnevno govorenje o tw-u, svakodnevna rasprava i sve,
i nekako 'opsjednutost' su me počele nervirati...i počelo me
sve to živcirati...
i onda sam počela čitati 3. nastavak i bila sam jako kritična...
i onda sam evo upravo neki dan shvatila kako je sve to bezrazložno
jer je knjiga dobra i stvarno mi se u početku sviđala (sviđala?! bila mi je
PREDOBRA!!!)... i sada mi je prijateljica posudila 1. dio na eng. i evo
odlučila sam opet pročitati i moram reći da je knjiga i dalje odlična!!!
i mislim da stvarno zaslužuje sve pohvale i stvarno neznam što mi je bilo
prije... i odlučila sam da ću pročitati sve nastavke kako bih mogla do kraja
uživati u tom jedinstvenom svijetu koju je Stephenie stvorila...



najdraži lik mi je u početku bio Edward, ali moram priznati da mi se sada jako, jako
sviđa Jacob...neznam zašto, ali eto...(nisam sigurna još dali mi je baš najdraži)...
a i bilo bi glupo da kažem da mi se Edward ne sviđa?! (mislim...zbilja... tako nisam)

ova slika mi se jako svidjela:

Evo, prvo opet tnx, tnx, tnx svima na komentima…
Zaista cijenim što me i ako me čitate…

Valjda je danas i jedan od onih dana kada dobijem inspiraciju, vjerojatno ste primijetili da nekad pišem ozbiljno itd. i onda pak u drugom postu stavim smajliće itd.
Ovisi o tome kako se osjećam…



Smeta me što neki ljudi koji su tako zli, zlobni i doslovce žive da nekome napakoste (dobro možda malo pretjerujem, ali ipak), te koji samo vrijeđaju druge i misle da su oni sami neki anđeli, za razliku od drugih, koji stalno trpe njihove uvrede i zlobu, imaju najviše sreće..imaju sve. Imaju sve što požele, a što uopće ne poštuju, imaju novaca, koji im tako ionako ništa ne znači u njihovom bijednom perfect životu…mogu dobiti doslovce što požele. A drugi ljudi koji trpe njihovu mržnju i pakosti, oni su nesretni i tužni. Zar je to zbilja pošteno? Zar netko tko nikada nije imao ništa, nema pravo bar na neku sitnicu koja bi mu vratila osmijeh na lice? Zar netko tko se osjeća usamljeno nema pravo na bar jednu osobu koja će razumijeti SVE i biti će uvijek tu? Zar netko, tko je oduvijek tužan, nema pravo bar na jedan osmijeh? Ali ovi ljudi, koji su puni mržnje prema drugima… Mislite da se to na kraju sve njima vrati? Tko je na kraju sretniji? Novci nisu ništa, u životu bez ljubavi…

Nisam dugo pisala post...
Eto počela škola i sve...
moram reći da su mi u razr svi
fora i da sam našla puno
frendica, a nadam se da ćemo se
svi još dugo, dugo dobro slagati...
No, eto da počnem malo o nečem drugom...
Malo mi je čudno kada sretnem nekog iz svog
prošlog razr...
E sad, zašto čudno?!
Nekako, kada smo išli zajedno u razred, znali smo se
i u biti smo na neki način bili povezani...
sada mi to više nekako nije to...
mislim, weird, zar ne?!
Ah, ali svi znamo da život ide dalje...

e da sad slikice...
ovo mi je bilo sweet....
i meni je on cute... (yeah now i'm officially crazy)



i našla sam na jednoj stranici ovo (wtf?!)

Hello Kitty Darth Vader :



a ovo mi je baš ludo...
Hello Kitty Ferrari:



*Laughing isn’t always mean happiness..
Sometimes it is a mask to cover the pain
and to hide that you are broken inside
and you want to bleed it out..*

here I am...
uskoro će škola!!!
iskreno, praznici su mi prebrzo prošli, ali
šta se tu može? tako da...
nije bilo dugo novog posta...vidim da mi nitko
ne komentira, osim moje frendice...
pa zahvalna sam na svim komentarima
koje ste mi ostavili u prošlosti i nadam se da
će ih biti i u budućnosti, heh



ajme našla sam tako sad story...

I have a boyfriend who grew up with me. His name is Jin. I always thought of him as a friend
Until last year, when we went to a trip from a club. I found that I fell in love with him. Before that
trip was over, I took a step and confessed my love for him. And soon, we became a pair of
lovers, but we loved each other in different ways. I always concentrated on him only, but by his side, there were so many other friends . To me, he was the only one, but to him, maybe I was just another girl...

"Jin, do you want to go watch a movie?" I asked.
"I can't"
"Why? You need to study at home?" I felt disappointment grabbing me.
"No... I am going to meet a friend...

He was always like that. He met girls in front of me, like it was nothing. To him, I was just a girlfriend. The word 'love' only came out from my mouth. Since I knew him, I had never heard him say 'I love you' before. To us, there weren't any anniversaries at all. He didn't say anything from the first day and it continued till 100 days...200days... Everyday, before we say goodbye, he would just hand me a doll, everyday, without fail. I don't know why...

Then one day...

Me: Um, Jin, I ...
Jin: What...don't drag, just say..
Me: I love you.
Jin: ......you....um, just take this doll and go home.
That was how he ignored my 'three words' and handed me the doll. Then he disappeared, like he was running away. The dolls I received from him everyday, filled my room, one by one. There were many...
Then one day came, my 19th year old birthday. When I got up in the morning, I pictured a party with him, and stranded myself in my room, waiting for his call I was disconned all my friends call just waiting for his call... But... lunch passed, dinner passed... and soon the sky was dark... he still didn't call. It was already tiring to look at the phone anymore. Then around 2am in the morning, he suddenly called me and woke me from my sleep. He told me to come out of the house. Still, I felt joy and I ran out happily.

Me: Jin...
Jin: Here...take this...
Again, he handed me a little doll.
Me: What's this?
Jin: I didn't give it to you yesterday, so I am giving it to you now. I'm going home now, bye.
Me: Wait, wait! Do you know what today is?
Jin: Today? Huh?
I felt so sad, I thought he would remember my birthday. He turned around and walked away like nothing had happen. Then I shouted... "Wait..."
Jin: You have something to say?
Me: Tell me, tell me you love me...
Jin: What?!
Me: Tell me
I put my pathetic self behind and clung on to him. But he just said simple cold words and left.
"I don't want to say...that I love someone so easily, if you are desperate to hear it, then find someone else."
That was what he said. Then he ran off. My legs felt numb... and I collapsed to the ground. He didn't want to say it easily... How could he.... I felt that... Maybe he is not the right guy for me...
After that day, I stranded myself at home crying, just crying. He didn't call me, although I was waiting. He just continued handing me a little doll every morning outside my house. That's how those dolls piled up in my room... everyday
After a month, I got myself together and went to school. But what made the pain resurface was that... I saw him on a street... with another girl who was handing him a doll... He had a smile on his face, one that he never showed me...as he touched the doll... I ran straight back home and looked at the dolls in my room, and tears fell... Why did he gave these to me... Those dolls are probably picked out by some other girls...In a fit of anger, I threw the dolls around. Then suddenly, the phone rang. It was him. He told me to come out to the bus stop outside my house. I tried to calm myself down and walked to the bus stop. I kept reminding myself that I am going to forget him, that... it's going to end. Then he came into my sight, holding a big doll.
Jin: Jo, I thought you were pissed, you really came?
I couldn't help hating him, acting like nothing had happen and joking around. Soon, he held out the doll as usual...
Me: I don't need it. Jin: What....why...
I grabbed the doll from his hands and threw it on the road.
Me: I don't need this doll, I don't need it anymore!! I don't want to see a person like you again!
I spitted out all the words that were inside me. But unlike other days, his eyes very shaking.
"I'm sorry" He apologized in a tiny voice. He then walked over to the road to pick up the doll...
Me: You stupid! Why are you picking up the doll?! Just throw it away!!! But he became a deaf and dumb person and ignored me and just went to pick the doll. Then...

Honk~ Honk~
With a loud honk, a big truck was heading towards him.
"Jin! Move! Move away!" I shouted... But he didn't hear me, he squatted down and picked up the doll.
"Jin, move!" HONK~!! "Boom!" That sound, so terrifying.
That's how he went away from me. That's how he went away without even opening his eyes to say one word to me.
After that day, I had to go through everyday with guiltiness and the sadness of losing him... And after spending two months like a crazy person... I took out the dolls.

Those were the only gifts he left me since the day we started going out. I remembered the days I spent with him and started to count the days... when we were in love...

"One...two... three..." That was how... I started to count the dolls...
"Four hundred and eighty four... four hundred and eighty five..." It all ended with 485 dolls.
I then started to cry again, with a doll in my arms. I hugged it tightly, then suddenly...

"I love you~, I love you~" I dropped the dolls, shocked.

"I....lo..ve...you??" I picked up the dolls and pressed its stomach.

"I love you~ I love you~" It can't be! I pressed all the dolls' stomach as it piled on the side.
"I love you~"
"I love you~"
"I love you~"
Those words came out non-stop. I...love you... Why didn't I realize that....That his heart was always by my side, protecting me. Why didn't I realize that he love me this much... I took out the doll under the bed and pressed it's stomach, that was the last doll, the one that fell on the road. It had his blood stain on it. The voice came out, the one that I was missing so much.

"Jo...Do you know what today is? We've been loving each other for 486 days. Do you know what 486 is? I couldn't say I love you.... Um... since I was too shy... If you forgive me and take this doll, I will say that I love you... everyday... till I die... Jo... I love you..."

The tears came flowing out of me. Why? Why? I asked god, why do I only know about all this now? He can't be by my side, but he loved me until his last minute...

For that... and for that reason... to me... it became courage... to live a beautiful life....

This Story telling us not to be afraid of expressing our Feelings to someone who is our life and

Try to understand others feeling and their problems before getting fire upon them with anger remember to break a heart a word is enough but to join it whole life is not enough.................................

Treat every relationship ( even its our blood relation.. MOM... Dad...Brother... Sister..)as if it's the last one, then you'll know how to Give.

Treat every moment as if it's the last day, then you'll know how to Treasure.

Treasure what you have right now, or else you may regret one day...

evo, odlučila sam napisati novi post...
kod mene ničega novoga, iskreno
dosađujem se...
no eto, bar ću preostalo vrijeme
praznika provesti sa prijateljima ili
možda bolje rečeno 'starim prijateljima'
jer za manje od mjesec dana, svi ćemo u
nove škole i nećemo se više toliko vidjeti
i družiti...no, vjerujem da će svatko naći nove
prijatelje i nadam se da će se svima ostvariti
njihove želje i snovi...



Pjesmu sam skinula s jedne stranice, meni je lijepa...
(iako tužna, no ipak i tužne pjesme su lijepe, zar ne? )

LYING TO FORGET

ok...sigurno se mnogo vas
pita zašto sam odjedanput prestala pisati blog...
e pa...
evo detaljnog objašnjenja:
MOJ COMP!!!
U biti, bilo je sve normalno...i odjedanput
se spržio monitor...mislim ono...
mislim da je bio u pitanju kratki spoj ili tako nešto...
i još sam nenadano otišla na more, pa...
eto, pa tako svima, svima big SORRY što nisam
odg na komente...
danas su mi spojili monitor i naravno da ću odmah ić
vraćat komentiće...:D



znam da me nije bilo 350 godina al stvarno trenutno
neznam o čemu da pišem...
no eto..samo da se javim da znate
da sam živa i zdrava (i happy:D:D:D)

btw, zapamtite:

srijeda, 02.07.2008.

Love is like a mountain, hard to climb, but once you get to the top, the view is beautiful.

utorak, 24.06.2008.

When life and love have torn apart your heart, where do the shattered pieces lie?

nedjelja, 22.06.2008.

Broken Words

utorak, 03.06.2008.

FOR SALE: One Heart . Horrible Condition . Will Take Anything For It.

Hm, opet novi post. Pretpostavljam da je danas takav dan, (zato što je totalno nekako sumoran), ali sam trenutno neraspoložena i ništa mi se neda... a možda sam na neki način ipak lijena (veća vjerojatnost)... evo malo razmišljam o svojim frendovima... koliko nas uopće naši prijatelji poznaju? I kako znati tko ti je pravi prijatelj? mislim, imam negdje par najboljih, ali baš naj frendica i sad si malo mislim... Koliko su one bolje prema meni nego prema drugima i koliko sam ja bolja prema njima, nego npr. ostatku nekih svojih poznanika... Eto...neznam u biti što da više napišem trenutno i nisam u nekoj svojoj 'fazi inspiracije' ali eto... zadovoljite se ovime... primam savjete u vezi bilo čega , Pozzzz svima 15:15 | Komentari 27 | Print | ^ | On/Off | subota, 31.05.2008. I'm Going to Smile, like Nothing's Wrong, Talk like Everything's Perfect, act like it's all a Dream...and Pretend it's not Hurting Me... Napokon pišem novi post. Hm, objašnjenje je moj dragi internet koji se neprestano kvari, očito imam veliku sreću, no to sad nije bitno. Kao što vidite, promijenila sam dizajn, mislim da je ovaj puno bolji, tako da... O čemu da pišem...? Ovako... Moram reći da su me pojedine osobe iznenadile, neću reći na dobar ili loš način, no iskreno, zatekle su me. Nije me nitko baš povrijedio ili tako nešto...bar ne previše, ali neću o tome pisati na blogu... Zanima me...je li ljudima zbilja lakše kada se nekome izjadaju ili...? Znam da neki ljudi drže u sebi mnoga tužna sjećanja i mnoge loše stvari, pa me zanima... bi li nekome bilo lakše kada bi se povjerio prijatelju? Što ako ta osoba uopće nema nekoga tko bi ju razumio? Samo da se zna...ne govorim o sebi, nego više općenito...zato što mi se ponekad u glavi vrti bezbroj pitanja, na koja neznam odgovor, pa bi voljela znati što drugi misle... osim toga, svaki čovjek uvijek osjeti tugu, osjeti se usamljeno, izgubi prijatelja... no nekad uvijek iza tuge osjetimo sreću, zbog prijatelja se više ne osjetimo osamljeno, prijatelji se vrate...tako da, možda uvijek nije sve tako crno... no ako se i nalazimo negdje u mraku, trebali bismo dobro otvoriti oči i uvijek ćemo ugledati bar malenu iskru svjetlosti... To je sve za sada.. 20:53 | Komentari 64 | Print | ^ | On/Off | ponedjeljak, 12.05.2008. What to say? Evo, već pišem novi post... Malo sam tužna.... Iskreno, ne znam da li da se jadam na ovom blogu ili ne... U biti, reći ću samo ovo: Život je prekompliciran. I eto, možda sam malo dosadna jer stavljam neke eng. pjesmice ili rečenice, ali kada naiđem na neke baš lijepe, jednostavno ih moram staviti na blog, jer mislim da ih vrijedi pročitati... Evo još jedne i ako želite, recite mi neke ideje da dobim inspiracije, o čemu da pišem u sljedećem postu? Goodbye Poem We became friends real fast I almost thought it would never last But we learned about each other more And our friendship never became bore You know how much this mean to me It's a shame wasn't a chance to see We don't want to set each other free But we know this is all we'll never be With my heart cover in tears I heard your shaky voice in my ears And all i can do is to cry When i heard the word "GOODBYE" To je sve za sada... Drago mi je da me bar nekolicina ljudi čita.. 13:57 | Komentari 90 | Print | ^ | On/Off | petak, 09.05.2008. Nobody lies to you more, than you lie to yourself! Evo mene nakon dosta vremena... internet mi se pokvario, no sada je sve u redu... no eto, našla sam načina da vratim komentare :) hm, pa o čemu da pišem u ovom postu?... iskreno, ni sama neznam, jer trenutno nemam inspiracije, ali ubuduće, pisat ću postove što češće mogu... evo, negdje sam pročitala ovu pjesmu, na eng. je, ali je lijepa, pa mi recite što mislite... I WISH I COULD... I wish I could fly, high in the blue sky. Between the birds, where nothing hurts. So I can touch the stars at night, so I can sit with angels side by side, and bring peace in every heart that needs to learn, and let bad things that ever happen burn. 15:42 | Komentari 34 | Print | ^ | On/Off | << Arhiva >> Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima. Dizajn : ...EvilFairy... Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv Opis bloga CURRENT MOON moon cycles Pogledajte sami... ...ali eto samo da se zna da primam kritike i savjete, tako da ako netko misli da nešto ne štima, neka slobodno kaže, ali uvrede lijepo bacam u koš... Hayden Christensen - blog posvećen najviše Twilightu, jedna jako zanimljiva osoba koju bih željela i osobno upoznati =) Tama Straha - njezina knjiga, pisanje vrlo slično Stine-u, pa ako volite njegove knjige... :) One Tree Hill - velika obožavateljica One Tree Hilla-a, obožava također TW Heart Of Everything - Hinata - netko totalno izgubljen u ovome lažnom svijetu.... Nothing Will Be The Same = redatelj, scenarist i glavni glumac svoga zivota dolje su navedene osobe koje osobno znam i koje također zauzimaju posebno mjesto u mome životu, ali su nažalost prestale pisati blog ili rijetko pišu postove...ako je ovo bio kraj, nadam se da ćete se jednom vratiti :) Phoenix Bad Dreams - jedna od najboljih prijateljica Narnia...fallen angel - vrlo dobra osoba, žao mi je što se nismo bolje upoznale ~Silent and Screams~ - nadam se da ćemo uspjeti u svemu, pa i u prijateljstvu :) MOJ dokica0@gmail.com Ovoliko ljudova je posjetilo moj blogich dosad od 12.8.2oo8. (kasno počela brojat, heh ) ------------------------------------------------- Nešto o meni [ slobodno pitajte još što ] = Imam 15 god i živim u Zg-u. Sasvim sam normalno biće...iako ponekad... (: Volim pisati, čitati zanimljive knjige i postove meni dragih blogera, a kao i svi, cijenim kada netko pročita moj post i ostavi komentar. Glazba je za mene nešto posebno, potrebna mi je kao i zrak. Znam da je teško naći dobre prijatelje, ali mogu reći da sam imala tu sreću i našla ih (: Pokušavam se trenutno sjetiti još nekih stvari koje volim... Životinje, crtanje, spavanje, noć, horror movies =) ...većina stvari koju ljudi vole... Normalna sam zar ne? [nE.] Blog za mene ima posebno značenje...mjesto na kojem se mogu osloboditi i pustiti misli da slobodno lete...mislim da se na ovaj način mogu upoznati stvarno drage osobe... možda čak i prijatelje (: ------------------------------------------------- PiCz: “The walls we build around us to keep out the sadness also keep out the joy.” “Sadness flies away on the wings of time.” You will never be happy if you continue to search for what happiness consists of. You will never live if you are looking for the meaning of life. Life may have no meaning. Or even worse, it may have a meaning of which I disapprove. Human life is purely a matter of deciding what's important to you. Life is what we make it, always has been, always will be. If i could be anything I would like to be your tears so I could be born in your eyes and die in your lips. In the end we always return to the people who were there from the b.e.g.i.n.n.i.n.g. You cannot discover the purpose of life by asking someone else - the only way you'll ever get the right answer is by asking yourself. I say I don't need you .... but I'm a liar; I swear I am... ...Don't always say that 'there is still time'.. ' because there is also a concept of 'too late'.. And in the end, it's not the years in your life that count. It's the life in your years. I think somehow we learn who we really are and then live with that decision. Be glad of life because it gives you the chance to love, to work, to play, and to look up at the stars. To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all. Hope is like gravity - gravity pulls us downward; hope pulls us forward BELIEVE NOTHING, no matter where you read it or who has said it, not even if I have said it, unless it agrees with your own reason and your own common sense What hurts more? Thinking you should hate him, or knowing you don't? Just one night in your dreams would be like spending eternity staring at the face of an angel. When during sad times an angel should come to you, open your eyes and see who that angel is, for that is your one true love. But still sometimes, when the wind is warm or the crickets sing, I dream of a love that even time will lie down and be still for. First love, the love that clings to your heart forever, no matter how much pain it has caused, no matter how many tears have fallen, first love will never leave my soul. People come into our lives and walk with us a mile, and then because of circumstance they only stay a while. They serve a need within the days that move so quickly by, and then are gone beyond our reach, we often wonder why. God only knows the reason that we meet and share a smile, why people come into our lives and walk with us a mile. The Clouds I Can Handle, but I Can't Fight with an Eclipse I offered eternal servitude, remember. I’m your slave for life. Jacob Black The world is dyed with the color of blood. It will never be able to go back to the way it was before. -Yuuki Kurosu "That's why for you, you have the right to be cruel to me. No matter how much you make me worry or how much danger you put me in, just as much as you like. But these are not enough 'compensation.' Even if I have to sacrifice my left over life for you, I would not utter a word of complaint." -Zero Kiryuu "I want these gentle hands... and this kind smile... Even though I should not want such a thing." -Zero Kiryuu "That's right...you should run away. Yuuki...you make me cruel." - Kaname My revenge is everything to me.as long as I can exact it, I don't care what happens to me or anyone else. - Sasuke My dreams aren't in the future. They are only rooted in the past. - Sasuke Love is the spirit of devoting yourself to someone important and close to you. It's expressed by caring for and protecting that person. - Gaara ...if you wish to kill me, hate me, detest me, and survive in an unsightly way. Foster your hatred. Run, run and cling to your wretched life. And one day, when you have the same eyes I do, come before me. - Itachi It's not a face that makes someone a monster, it's the choices they make with their life. - Naruto Some people are so afraid to die that they never begin to live. I tried to live without manga... I failed XD Life. Death. Anime in between. I didn’t think you’d mind me lying. That’s all part of the game, right? Jacob Black, Breaking Dawn, Chapter 25, p.498 But jealousy... it's a strange thing. So much more powerful then I would have thought. And irrational! Edward Cullen If I could dream at all, it would be about you.And I'm not ashamed of it. Edward Cullen “Insane people are always sure that they are fine. It is only the sane people who are willing to admit that they are crazy.” Music is what feelings sound like. Music is what life sounds like. So now i'm feeling like a slave I'm locked away inside this grave And i'm hoping for a way i can be saved You know that there will come a day when i just have to say, you;re just another one of my mistakes A withered past and a blurry future, My hearts on an auction, It goes out to the highest bid. I can't believe the troubles that you've caused the pain is getting stronger like an open wound without the guaze So hold your head, hold it up high Here's to the friends that were alibis Keep this close, by your side When I come home we will have our night So paint my portrait the colours of my life and the untold stories are painted in black and white If I could take you somewhere, I'd take you to the darkest place, scatter you in art forms, admire the whore beauty in different ways, your hands on picture frames your eyes in the glass wear your face as a mask I hear these voices surround me, "take your life" I cannot take this lying down The tears we've cried, this love has died, your by yourself here tonight Now it's over I'm calmer like crimson Throwing down like water I saw her when she hit the ground The only rules that really matter are these: what a man can do and what a man can't do. Jack Sparrow Pika Pika! You rise with the moon. I rise with the sun. Zuko